Igrajte se i učite kao mali i veliki Rimljani, postanite na trenutak dio rimske vojne formacije, naučite tkati togu na tkalačkom stanu, oblikujte rimske posude, slikajte poput Rimljana, naučite govoriti poput Cezara ili Cicerona i, naravno, uživajte u prirodi!
Arheološko nalazište Kuzelin nalazi se 15 km sjeverno od Sesveta (iznad naselja Donja Glavnica), na istočnoj Medvednici. Smješteno je na istoimenom brijegu na uzvisini od 511m n/v. Volite li duže šetnje, Kuzelin se nalazi na planinarskoj stazi br. 47A i u blizini staze 72 na Medvednici.
Preporučujemo, u skladu s terenom i vremenskim uvjetima obući odgovarajuću sportsku odjeću i obuću te po potrebi ponijeti hranu i piće.
Dan otvorenih vrata arheološkog lokaliteta Kuzelin u organizaciji Muzeja Prigorja ove se godine održava šesti put. Prvi je puta održan 2015. godine u okviru projekta "Rođenje Europe", sufinanciranog iz EU fonda za regionalni razvoj. Program je postao dijelom stalnog muzejskog djelovanja u popularizaciji najznačajnijeg arheološkog nalazišta u Sesvetskom prigorju i svi posjetitelji mogu besplatno sudjelovati u raznovrsnim radionicama i kroz igru učiti o načinu života u antičko doba i, naravno, uživati u prirodi!
Svi zajedno moramo usporiti širenje bolesti COVID-19. Da bismo to učinili, svi - uključujući i mlade i zdrave - moramo se pridržavati epidemioloških mjera i javnozdravstvenih smjernica koje objavljuje www.koronavirus.hr. Osim obvezne dezinfekcije ruku, za neke će radionice biti potrebne i maske za lice, pa molimo da ih ponesete
Program Dana otvorenih vrata arheološkog lokaliteta Kuzelin 2020.:
TABVLA RASA
Za razliku od današnjeg vremena, u rimsko je doba školovanje bilo dostupno samo malobrojnima. U društvu u kojem je socijalna jednakost bila nepoželjna, obrazovanje je bilo rezervirano za dječake rođene u bogatim obiteljima. Program školovanja bio je mnogo oskudniji od današnjega, no počinjao je na isti način – svladavanjem vještine čitanja i pisanja.
Za vježbe pisanja, kao i za druge svakodnevne potrebe, koristile su se drvene pločice čije su površine bile prevučene voskom (tabulae ceratae). Po vosku se pisalo pisaljkom (stylus) načinjenom od kosti ili metala. Pisaljka je na donjem dijelu bila zašiljena, a na gornjem plosnata kako bi se urezi u vosku mogli izbrisati (pogrebati).
Čuveni izraz tabula rasa (u prijevodu prazna ploča), kojeg i danas koristimo kao termin za neznalicu, označavao je neispisanu površinu voštane pločice. Nakon što bi vještina bila svladana, najčešće se pisalo perom od trske i tintom na papiru izrađenom od egipatske biljke papirusa ili na pripremljenoj životinjskoj koži – pergameni. Skupljanje knjiga smatralo se finim običajem pa je svaka ugledna kuća imala knjižnicu. Javne su knjižnice bile brojne, a u Rimu je najglasovitija bila Trajanova – čuvena bibliotheca Ulpia.
U Arheološkoj zbirci Muzeja Prigorja čuva se desetak željeznih stylusa s Kuzelina. Dugački su između 10 i 14 centimetara i vjeruje se da su u upotrebi bili u drugoj polovini 4. stoljeća i prvoj polovini 5. stoljeća.
VENI VIDI VICI
Najpoznatije taktičke vojne formacije, koje su nadživjele Rimsko Carstvo, a koriste se i danas, jesu klin formacija i rimska kornjača. Klin formacija je bila iznimno učinkovita ofenzivna vojna formacija. Osmišljena je kako bi probila neprijateljske linije te zbunila njihovu konjicu. Legionari bi oblikovali oblik trokuta koji je usmjeren prema neprijatelju. Svaki vojnik bio je dovoljno blizu svom sljedećem suborcu u formaciji kako bi se mogli obraniti i zaštititi jedan drugoga. Glavno oružje koje su nosili bio je mač (lat. gladius). Kad bi zapovjednik izdao zapovijed cuneum formate, legionari bi formirali klin i napali neprijatelja. Vrh trokuta koji je usmjeren prema neprijatelju bio je sastavljen od najiskusnijih i najboljih vojnika. Takva koncentracija moći omogućavala je formaciji da zabije klin u neprijateljske snage koje su zatim proširene ostatkom klin formacije. Na taj način bi neprijateljske linije bile razbijene. Ova formacija je korištena kao taktika šoka.
Formacija kornjače (lat. testudo) predstavlja vrstu formacije štitnog zida koju su obično koristile legije tijekom bitaka, posebno opsada. Činili su je gusto zbijeni legionari koji su držali svoje štitove (lat. scutum) ispred, ali i iznad sebe na način da sebi i svojim suborcima daju maksimalnu zaštitu od neprijateljskih strijela i drugih projektila. Testudo je obično pružao zaštitu samo s prednje strane, ali su u nekim slučajevima legionari znali postavljati štitove na bokove i pozadinu tako da svojoj formaciji pruže potpunu zaštitu.
U Muzeju Prigorja čuvamo mnogobrojne metalne dijelove rimskog oružja pronađene upravo na Kuzelinu.
HABITVS NON FACIT MONACHVM
Stanovnici Kuzelina u rimsko doba, s obzirom na karakter naselja, zasigurno nisu njegovali osobiti modni stil kao oni u gradovima, za koje je odjeća bila jedan od važnijih statusnih simbola. Možda nisu nosili bogato nabrane toge, ali su svoje jednostavne tunike i ogrtače barem djelomično proizvodili na licu mjesta. Naime, između ostalih arheoloških nalaza iz rimskog vremena, na Kuzelinu su pronađeni i predmeti koji se povezuju s izradom tkanina. Radi se o glinenim utezima, kolutima i pršljenovima koji su služili za otežavanje i napinjanje niti prilikom tkanja. Naprave za tkanje – tkalački stanovi, bili su izrađeni od drveta i njihovi dijelovi nisu se sačuvali, no poznato je kako su izgledali.
Tehnika tkanja na tzv. vertikalnom tkalačkom stanu s utezima poznata još od prapovijesti, koristili su je i Grci i Rimljani a u nekim ruralnim dijelovima sjeverne Europe sačuvala se i do 20. stoljeća.
Drvena vertikalna konstrukcija, blago nakošena, mogla se jednostavno nasloniti na zid kuće. Na nju su se postavljale okomite niti prediva, otežane glinenim utezima kako bi bile napete, i to je činilo osnovu tkanja. Naizmjeničnim pomicanjem svake druge niti osnove naprijed – natrag, uz pomoć poprečnog štapa na koji su niti privezane, i provlačenjem poprečnih niti lijevo – desno kroz prolaz između niti osnove dobivao se preplet i tako je red po red nastajala tkanina.
Na Kuzelinu je osim glinenih utega pronađen i veći broj igala za šivanje, što nam, uz brojne druge pronađene alate, govori o raznovrsnim svakodnevnim aktivnostima njegovih stanovnika.
Program je ostvaren sredstvima Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba.