Arheološki lokalitet Kuzelin nalazi se kraj Zagreba, 15 km sjeverno od Sesveta, na istočnoj Medvednici. Smješten je na istaknutom brijegu (511 m n/v) iznad naselja Donja Glavnica. Oblikom podsjeća na elipsu dužine otprilike dvjesto metara, a širine šezdesetak. Zaravnani plato je podijeljen na dvije razine: uzdignuti središnji dio i niži prsten koji ga okružuje.
Kuzelin je višeslojni lokalitet. Njegovi stariji kulturni slojevi pripadaju bakrenom dobu, ranom i kasnom brončanom dobu te mlađem željeznom – keltsko-latenskom dobu. U antici je Kuzelin ponovno naseljen te je postao regionalna utvrda s rimskom vojničkom posadom.
Najstariji arheološki nalazi (kamene sjekire od dijabaza i granita) potječu iz bakrenog doba (4 – 3. tisućljeća pr. Kr.). Keramika tzv. licenskog stila, koja datira iz 18. st. pr. Kr, pripada razdoblju ranog brončanog doba, a mlađoj fazi kulture polja sa žarama (10 – 8. st. pr. Kr.) mnogobrojni pronađeni keramički ulomci, ručni žrvnjevi, velike brončane igle te narukvice s geometrijskim ukrasima.
Početkom mlađeg željeznog doba ili keltsko-latenskog doba (4 – 1. st. pr. Kr.) Kuzelin zaposjeda zapadnokeltsko pleme Taurisci, koje ponovno utvrđuje naselje, dodavši mu drugi, niži obrambeni ravnjak na sjeveroistočnoj strani i gradi na njemu kuće. Iz toga razdoblja potječu keltsko-latenske fibule rane, srednje i kasnolatenske sheme. Osobito je važan nalaz brončane figurine naga muškarca, moguće druida, ili Apolona. Za kronologiju su važni nalazi srebrnoga novca iz 1. st. pr. Kr. koji pripadaju tzv. samoborskomu tipu, ali i jedan srebrnjak istočnokeltskih kovova. Keltsku fazu zaokružuju nalazi fine grafitne keramike.
Nakon što je Rimsko Carstvo prodrlo u ove krajeve, pripajanjem noričkog istočnoalpskog kraljevstva 15. g. pr. Kr., Kuzelin je napušten. Prvi nalazi (fibule, keramika, novac) pojavljuju se potkraj 2. st. Od novca najzastupljeniji su dupondiji carice Faustine Starije i Mlađe. To je vrijeme cara Marka Aurelija i prvih velikih provala barbara u Rimsko Carstvo. Kasno 3. st. zastupljeno je novcem Galijena i njegove žene Salonine, te Aurelijana i Klaudija II., zatim nalazima fibula, keramike te podnica stambenih zgrada od opeke na južnoj strani utvrde, približne površine 4 x 4 m. Značajna obnova života započinje u doba kasne antike u drugoj pol. 4. i poč. 5. st. Nalazi novca careva Valensa, Valentinijana, Gracijana, Teodozija i Honorija najbrojniji su među nalazima novca uopće. Tijekom 4. st. podiže se obrambeni zid dug 200 m istočnom stranom donjega ravnjaka. S njegove unutrašnje strane u nizu se grade drveni objekti od približno 4 x 4 m. Uza zid je otkopan bogat ženski grob s dvjema naušnicama i četirima narukvicama, te uz glavu novac cara Valensa (poginuo 378.) i posuda kao prilog. Od materijalne kulture zabilježeni su mnogobrojni nalazi keramičkih cjelina te željezni i brončani artefakti (oruđe, oružje i nakit) iz 4. i 5. st. Nakon napuštanja vojničke utvrde tijekom većega dijela 5. i 6. st., potkraj toga razdoblja dolazi do posljednje četvrte obnove kastruma. Nalazi kasnoantičke, ranoavarske i nekoliko germanskih strelica s kraja 6. st. označili su konačan pad utvrde.