Konzervatorsko-restauratorska djelatnost
Aktivnosti konzervatorsko-restauratorske djelatnosti uključuju različite oblike konzervatorskih tretmana i brige oko predmeta, od njegova dolaska u muzej do pohrane u prostorima za čuvanje i osiguravanja uvjeta čuvanja u njima. Konzervatorska iskustva pokazuju da se usprkos pravilnim tretmanima starenje i degradacija bilo arheološkog ili etnografskog predmeta, umjetničke slike, papirnatog dokumenta može samo usporiti i odgoditi. Uz praktične metode zaštite razvijala se i teorija koja stalno preispituje u kojoj je mjeri potrebno zadiranje u autentičnost predmeta. Stoga se u konzervaciji koriste materijali prvenstveno za stabilizaciju strukture predmeta koji su reverzibilni i ne narušavaju integritet i autentičnost originala. Svi predmeti koji dolaze u muzej, bilo da se radi o arheološkoj keramici, tradicijskoj odjeći, stolu, kacigi ili knjizi moraju prije integriranja u zbirku i pohranu u prostore za čuvanje proći čišćenje, dekontaminaciju, determinaciju oštećenja, određivanje metoda zaštite i konzervacije.
Od brojnih predmeta koji su konzervirani i restaurirani u Muzeju Prigorja od početka rada konzervatorsko-restauratorske djelatnosti 1985. godine možemo spomenuti keramiku s arheoloških lokaliteta, drvene skulpture iz crkve sv. Petra i Pavla u Kašini i iz kapele sv. Mihalja u Vugrovcu, rekonstrukcije keltske kacige sa šljunčare u Ivanjoj Reci i monoksil s istog lokaliteta, kočiju "šlavunera" iz Kašine, te drveno rezbareno raspelo u selu Dobrodol. Uz raspelo uređen je okoliš kao dio zaštićene ambijentalne cjeline.
Predmeti koji se čuvaju u muzejima podsjetnik su i svjedočanstvo kulture i naslijeđa. Svako materijalno kulturno dobro ima svoju povijest i kontekst u kojem je nastalo. Stoga je potrebno štititi i nematerijalnu baštinu kao živo naslijeđe, a to su običaji, vještine, obrti, jezik, glazba, vjerovanja. Kao primjer takvog programa zaštite potrebno je spomenuti istraživanja o tradicijskim obrtima, znanjima i vještinama u Sesvetskom Prigorju koja su provedena u razdoblju od 2004. do 2007. Prikupljeni su podaci o obrtima i obrtnicima koji danas rade na području Prigorja i zabilježena sjećanja kazivača o prošlim vremenima. Dugogodišnje iskustvo rada na terenu i suradnja s lokalnom zajednicom pokazuje da je edukacija lokalne zajednice najbolja neizravna zaštita kulturne baštine, i jednako važna kao i fizička zaštita predmeta u muzeju.
Jedan od dobrih primjera suradnje lokalne zajednice i Muzeja je program zaštite i restauracije raspela s okolišem u selu Dobrodol iz 2005. godine. Isto je tako bila dobro prihvaćena akcija edukacije stanovništva o potrebi očuvanja graditeljske baštine koja je pokrenuta 2002. Cilj je programa bio promocija tradicijske drvene kuće i izazivanje interesa kod šire javnosti za njezino očuvanje. Izložbom i popratnim katalogom upozorili smo na činjenicu da nestajanje tradicijske drvene arhitekture dovodi do gubljenja značajnog dijela identiteta ove sredine. Istaknuli smo ljepotu drvene kuće i predložili realiziranim primjerima obnove neka moguća rješenja.
prof. Dubravka Habuš Skendžić, viši restaurator
