Predmeti za etnografsku zbirku Muzeja Prigorja prikupljaju se od njegovog osnutka 1977.god. U njoj se čuvaju i predmeti kulturno historijskog profila i do godine 2014. etnografska je zbirka narasla na 2500 predmeta. Predmeti su većinom otkupljeni, no brojne su i dragocjene predmete poklonili građani iz Sesveta i okolice. Godine 2011. zbirka je upisna u Registar kulturnih dobara Ministarstva kulture RH.

Većina prikupljenih predmeta pripadala je životu i radu ruralnog stanovništva predindustrijskog i ranog industrijskog razdoblja Sesvetskog prigorja. Najstariji su i najrjeđi predmeti s početka 20. stoljeća, a glavnina je izrađena u međuratnom razdoblju. Zastupljen je inventar kako siromašnog tako i srednjeg i bogatog seljačkog domaćinstva. Siromašni su se u najvećoj mjeri oslanjali na samouke vještine, što je naročito dolazilo do izražaja u izradi predmeta od drveta (pokućstva, različitih vrsta posuda i pribora). Domaćinstva veće kupovne moći koristila su obrtničke proizvode često visoke kvalitete i profinjene izrade.
Poslovi vezani uz izradu tekstilnih predmeta bili su ženska domena. Danas si jedva možemo predočiti koliko su bili dugotrajni, fizički teški i koliko su zahtijevali znanja. Nasuprot grubim, potrošnim komadima, reprezentativna odjeća i posoblje bili su ženski ponos, ogledalo kreativnosti i nadmetanja s ostalim ženama. Dakako da su bogatija domaćinstva mogla izdvojiti više novca za dodatke industrijske proizvodnje (čipku, vrpce, obojenu svilu i vunu za ukrašavanje, finu pređu za tkanje).

Manji po brojnosti inventar je građanskog i polu građanskog sloja: obrtnika, trgovaca i gostioničara te državnih službenika i župnika (stilsko pokućstvo, porculansko posuđe, stolnjaci od damasta).

Muzej Prigorja u etnografskoj zbirci, no još više u foto dokumentaciji čuva i velik broj fotografija. Fotografiranje je u pravilu bilo rezervirano za iznimne životne trenutke stanovništva Sesveta i sela Sesvetskog prigorja (svadbe, sprovode, sakrament Sv. Potvrde, hodočašće u Mariju Bistricu). Rijetko i iznimno na fotografijama nalazimo ono „obično“ što nije trebalo ostati trajnom uspomenom (oranje, žetva, berba grožđa, potkivanje konja).

mr. sc. Jagoda Vondraček Mesar

Iglica iz Goranca, sredina XX. st.

Plajet iz Šašinovca, početak XX. st.

Fertun iz okolice Dugog Sela, međuratno razdoblje XX. st.

Bluza iz Donjeg Dvorišta, sredina XX. st.

Šlavuner iz Kašine, početak XX. st.