Područje Sesvetskog Prigorja ima dugu i bogatu povijest. Danas je središte Prigorja mjesto Sesvete, koje se prvi puta spominje u pisanim povijesnim izvorima još davne 1315. godine. Međe Sesvetskog Prigorja su: s istoka i zapada katastarske granice bivše općine Sesvete, s juga rijeka Sava i sjeverno gora Medvednica. Utemeljenjem Zagrebačke biskupije i županije ovo područje ulazi u njene međe. Međutim, dio Sesvetskog Prigorja još je prije utemeljenja Zagrebačke biskupije i županije (oko Laza, Kašine, današnjih sela Moravče i Glavnica) pripadao starohrvatskoj plemenskoj župi Moravče za koju F. Šišić kaže: “Već za Kolomana ako ne još i prije u doba hrvatskih kraljeva uređene su hrvatske županije zagrebačka, križevačka i varaždinska ali tako da su i dalje živjele male plemenske župe s središtima u Garešnici, Rovišću i Moravču”. Ovaj dio Zagrebačke županije izdvaja se 1242.-1245. iz Zagrebačke županije, za vrijeme župana Abrahama iz Moravča, vjernog suborca Bele IV. tijekom svih njegovih sukoba s Mongolima. Od tada ovo područje se naziva županija ili distrikt Moravče i Glavnica, dok je to u XVI. stoljeću plemićki distrikt Moravče. Ostali dijelovi Sesvetskog Prigorja od utemeljenja Zagrebačke županije i biskupije bili su u posjedu Zagrebačkog biskupa, Zagrebačkog kaptola, Gradeca (Griča), obitelji Aka (Ača) i plemića. Zagrebački biskup ima svoj posjed u Vugrovcu već od prve polovice XIII. stoljeća, koji se naziva vlastelinstvo Vugrovec. Zagrebački Kaptol početkom XIII. stoljeća ima ovdje posjede koji se u pisanim povijesnim izvorima nazivaju: “terra Casina cum Blagussa”, zatim posjed “terra Czolyn”, dok su se današnje Sesvete nalazile na posjedu zvanom “terra Casna”. Ovi posjedi u XVI. i XVII. stoljeću se nazivaju “Districtus capituli zagrabiensis”, dok se jedan dio toga posjeda, oko Sesvetskog Kraljevca, Cerja i Kobiljaka naziva ŠTIBRA (po upravitelju posjeda – stibrarius).

Iz Sesvetskog Prigorja imamo niz povijesnih svjetovnih i duhovnih osoba koja su imala značajno mjesto u povijesti hrvatskog naroda. Rodom iz Prigorja je i zagrebački biskup Aleksandar Ignacije Mikulić (biskup od 1688.-1694.). Iz Glavnice ili Kašine potječe zagrebački kanonik Blaž iz Moravča, koji je 1476. godine završio studij kanonskoga prava u Rimu. Napisao je priručnik kanonskog prava (tri rukopisa) koja se danas čuvaju u zagrebačkoj Metropolitani. Njegov nadgrobni spomenik se danas izlaže u Muzeju Prigorja – Sesvete. Stjepan Filipović, zagrebački kanonik, u svezi svojih djelatnosti na duhovnom i svjetovnom polju dobio je 1578. godine od hrvatskog kralja Rudolfa II. povelju o plemstvu i grb. Ova povelja će biti izložena u stalnoj postavi, uz još nekoliko koje su danas u vlasništvu obitelji Filipović iz Jelkovca. U selu Šašinovec, sjeverno od Sesveta, danas živi obitelj Granđa. To su vjerojatno potomci plemićke obitelji Granđa (Granja) iz XV. i XVI. stoljeća, koja je dala nekoliko zagrebačkih kanonika i arhiđakona. Tako je zagrebački kanonik, arhiđakon bekšinski, Gašpar Granđa bio 1593. godine dozapovijednik sisačke utvrde i tom prilikom poginuo u obrani Siska od Turaka. Njegov i brata mu Kristofera nadgrobni spomenik također su izloženi u postavi Muzeja (kopija).

Povijesna zbirka za ovaj prijedlog postave izlaže oko dvadesetak eksponata, najznačajnijih iz svoje zbirke: kaptolsku povelju o dodjeljivanju predija S. Filipoviću i njegovoj braći u Jelkovcu u trajno vlasništvo (iz 1573. godine) dvije gornice iz XVIII. stoljeća, povelju Ivanu Granđi iz 1928. godine itd. Ovo je dio reprezentativnijih eksponata iz fundusa povijesne zbirke, dok će ostali isto tako važni za povijest Sesvetskog Prigorja i time hrvatsku povijest biti izloženi prigodom dovršenja Projekta postave.

prof. Mladen Nadu

Potvrda zagrebačkog kaptola o dodijeljenom zemljištu izdana Martinu Herjaviću 1805. godine

Razglednica Sesveta s početka XX. st.

Brončana medalja za hrabrost iz 1917. godine

Povelja počasnog građanina grada Križevaca dodijeljena Ivanu Granđi 1928. godine

Poziv Hrvatskom sokolu Sesvete na javnu vježbu u Zagreb 1926. godine