Nikola Tanhofer: Zatamnjenje – odtamnjenje
U susret stotoj godišnjici rođenja Nikole Tanhofera (1926. – 2026.), Muzej Prigorja u njegovim rodnim Sesvetama otvara 29. veljače 19 sati izložbu “Zatamnjenje – odtamnjenje”, koja će prikazati karijeru, filmski život te mnoga filmska i druga stvaralačka umijeća nezaboravnog hrvatskog snimatelja, scenarista, redatelja i pedagoga, a pratećim programom u kinu Narodnog sveučilišta Sesvete podsjetiti na njegova najznačajnija filmska djela.
Iako će izložbom dominirati Tanhoferov kultni film H-8… iz 1958., po novomilenijskim anketama kritičara najbolji hrvatski film svih vremena, postav kroz nekoliko cjelina – fotografijama, plakatima, rukopisima, arhivskom građom i artefaktima, prikazuje cjelokupnu stvaralačku putanju velikog i višestrano talentiranog filmaša. Ona započinje kasnih 1940-ih snimanjem filmskih novosti te suradnjom na ranim filmovima B. Marjanovića, B. Bauera i K. Golika, nastavlja se samostalnim režijama sedam igranih filmova raznih žanrova, televizijskih emisija i jedne televizijske serije, potkraj šezdesetih godina usmjerava prema pedagoškom radu te pisanju o filmskoj fotografiji i snimateljskoj profesiji, a 1980-ih i eksperimentiranju na polju kompjutorske grafike. Izložba će upozoriti i na neke od Tanhoferovih tehničkih inovacija u doba kada je profesionalna kinematografija još bila u povojima ‒ zbog kojih su ga kolege nazvale filmskim “začinjavcem”, te na njegova brojna filmska umijeća koja su mu donijela naslov “neumornog filmskog desetobojca”.
Filmski program u kinu Narodnog sveučilišta Sesvete započinje iste večeri, a sastoji se od, prema sudu kritike, njegovih najboljih igranih filmova (dugometražni Nije bilo uzalud, 1957.; H-8…, 1958.; Dvostruki obruč, 1963. i srednjemetražni Klempo, 1958.), te kratkih filmova drugih redatelja koje je Tanhofer kreativno obilježio svojim snimateljskim radom. Također u okviru pratećeg programa, Knjižnica Sesvete ugostit će 5. ožujka 2024. tribinu na kojoj će živući Tanhoferovi suradnici, bivši studenti, kolege i filmolozi evocirati jedinstveni lik i djelo filmskog velikana i zaslužnog Sesvećana.
Izložbu i popratni program, u suradnji s Hrvatskim državim arhivom, koncipirali su filmski snimatelj i redatelj Silvestar Kolbas te filmska kritičarka Diana Nenadić, uz dizajnersku podršku Tomislava Mrčića, a sufinancirali Gradski ured za kulturu i civilno društvo grada Zagreba, Ministarstvo kulture i medija RH te Hrvatski audiovizualni centar.
Nastavljajući niz izložbi o poznatim Sesvećanima i stanovnicima Sesveta, sa svrhom stvaranja pretpostavki za uključivanje istaknutih pojedinaca/osobnosti u stalni postav prema muzeološkoj koncepciji Muzeja Prigorja nezaobilazan je lik i djelo Nikole Tanhofera, uz osvrt na naselje Sesvete u doba njegova rođenja prije gotovo 100 godina.
Izložbom obilježavamo i 25-u godišnjicu Tanhoferove smrti i 65-u obljetnicu nastanka filma H-8… — najboljeg hrvatskog filma svih vremena prema rezultatima ankete hrvatskih filmskih kritičara iz 2020.
Nikola Tanhofer, (Sesvete, 25. XII. 1926. – Zagreb, 24. XI. 1998.) snimatelj, redatelj, scenarist, umjetnički pedagog, sveučilišni profesor. Filmom se počinje baviti 1943. godine u kino-amaterskom društvu Romanija. Nakon završene gimnazije počinje raditi kao laborant, tonski tehničar i snimatelj-reporter u Filmskom poduzeću DFJ , Direkciji za NR Hrvatsku i u Zora filmu. Upisuje studij Povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U dvadesetdrugoj godini snima prvi dugometražni igrani film Zastava (Branko Marjanović, 1949.) koji se odlikuje fotografijom na razini tadašnjih visokih svjetskih standarda, posebice glede tretmana svjetla, kompozicije i uopće likovnosti kadra, i nakon toga još šest igranih, te dvadesetpet kratkometražnih filmova. U filmu Plavi 9 (Krešo Golik, 1950.) gdje je susnimatelj Slavko Zalar vješto održava vizualni kontinuitet i ugođaj, a ističe se i u vještoj uporabi maketa. U filmu Sinji galeb (Branko Bauer, 1953.) uočen je rad kamere i to zbog funkcionalnih kompozicija slike, vizualno atraktivnih kutova snimanja, uspješne primjene stražnje projekcije (po prvi puta u jugoslavenskoj kinematografiji), trikova (prizori na moru), te stvaranja ugođaja svjetlom (predvečerje). Njegova je kamera majstorski vođena i u filmovima Branka Marjanovića Ciguli Miguli (1952.) i Opsada (1956.). U omnibus filmu Ključ (1965.), u dvije priče koje su režirali Vanča Kljaković i Antun Vrdoljak, upravo je fotografija najekspresivniji čimbenik. Snimatelj je i u filmu Bablje ljeto (1970.) koji i režira. Ovdje istražuje mogućnosti izražavanja bojom i potvrđuje svoju visoku likovnu kulturu. U filmu H-8… (1958.) koji režira, a snima ga Slavko Zalar, osjeća se ruka Tanhofera snimatelja od primjene stražnje projekcije do rada s maketama u studiju, do laboratorijskih intervencija na filmskom materijalu. To se može reći i za njegov film Sreća dolazi u 9 iz 1961. godine kojeg snima Branko Ivatović, a gdje su nazočni brojni, poglavito optički efekti. U filmu Svanuće (1964.), snimatelj je Antun Markić, Tanhofer eksperimentira filmskim formatom mijenjajući tijekom filma izrez kadra. Kao inovator, uvijek je bio sklon istraživanju na području filmske tehnike. Kao pedagog 1969. godine utemeljuje studij Filmskog i televizijskog snimanja, te je na Akademiji dramske umjetnosti sveučilišni nastavnik do kraja života. Kao vrstan pedagog, teoretičar i praktičar uvijek je nastojao povezati tradicionalnu filmsku fotografiju s novim stremljenjima (primjerice snimanje u uvjetima postojećeg svjetla).
Autor je niza stručnih članaka i dvije temeljne knjige za svakog snimatelja Filmska fotografija (1981.) i O boji na filmu i srodnim medijima (2000.). Prvi je predsjednik Hrvatske udruge filmskih snimatelja 1996. godine. Za umjetnički rad nagrađen je brojnim nagradama, od kojih posebice treba istaknuti Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo (1986.) i odlikovanje Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića (1996.).
ODTAMNJENJE
“To je trik kojim se uvijek pristoji početi. Izgleda kao da nekim čudnim činom materija od koje je napravljen ekran postaje sve providnija i slika koja se pojavljuje na njoj sve jasnija, sve dok ne postigne normalnu svjetloću. Ne prenaglo, a niti previše polagano. Moglo bi se reći i OSVJETLJENJE, ili PROSVJETLJENJE.” (Nikola Tanhofer)
Izložbu čini nekoliko cjelina koje odtamnjuju Tanhoferov lik i djelo:
NIKOLA THANHOFFER – SESVETSKA VEZA – Nikola Thanhoffer rođen je na Božić 1926. godine u željezničkom stanu kolodvora Sesvete kao drugo dijete u obitelji Nikole Thanhoffera, starijeg, željezničkog prometnika i majke Adele, rođ. Pinhack. Krstio ga je sesvetski župnik Nikola Matica 15. ožujka sljedeće godine u crkvi Svih Svetih. Iako nemamo točan podatak kada se obitelj Thanhoffer točno doselila u Sesvete, možemo pretpostaviti da se to dogodilo krajem 1923. ili početkom 1924. godine. Po dolasku u Sesvete otac Nikola se odmah uključio u društveni život tadašnjih Sesveta u kojima je od 1921. počela proizvodnju modernizirana tvornica suhomesnate robe K. Rabus i sin u sklopu koje se počinju javljati pojedine aktivnosti zabavnog, kulturno-prosvjetnog i sportskog karaktera, a potom i nicati razna društva. Jedno od njih je i društvo Hrvatski sokol Sesvete osnovano 1924. godine. Sesvetski prometnik Thanhoffer, živ i pokretan duh, pun mladenačkog entuzijazma, imenovan je za vođu sesvetskog sokolskog društva. Kao spiritus movens brojnih aktivnosti u Društvu osnovao je amatersku dramsku sekciju kojoj se posvetio svim žarom i punim oduševljenjem. Ovaj segment izložbe o obitelji Thanhoffer i naselju Sesvete u doba autorova rođenja ilustriraju dokumenti i fotografije iz tog doba.
NIKOLA TANHOFER – TOTALNI FILMAŠ – Prvi povjesničar hrvatskoga filma Ivo Škrabalo proglasio je Tanhofera začinjavcem, među ostalim i zato što je uz Oktavijana Miletića ili Marjanovića pripadao generaciji filmaša koja je utirala put poslijeratnoj (i modernoj) profesionalnoj kinematografiji. Ali i tehnomanom,jer je – znatiželjan, zaigran i sklon eksperimentiranju, a samouk ‒ u domaćoj kinematografiji po mnogočemu bio prvi.
Jednako je rječit i noviji naslov „totalnog filmaša“ kojim Tanhofera časti nova generacija kritičara revalorizirajući pritom njegov opus, osobito one filmove koji su u vremenu svoga nastanka platili recepcijski danak Tanhoferovu zaokretu od žanrovskih obrazaca i klasične naracije prema eksperimentiranju. O tome na izložbi svjedoče izjave suvremenika, prijatelja i filmskih kritičara.
NIKOLA TANHOFER – REDATELJ
Svaki novi film za Tanhofera je bio novi izazov, a njegova vizionarska radoznalost iščitava se i iz šarolikog opusa kojim je davnih 1950-ih „žanrificirao“ domaći film, iako su se neki žanrovi (poput ratnog/partizanskog filma i melodrame) u vrijeme njegove redateljske incijacije već mogli naći u domaćoj produkciji. Režirao je Tanhofer i takve filmove – prvijenac Nije bilo uzalud (1957) u osnovi je hibrid socijalne melodrame i trilera, a Osma vrata (1959) i hvaljeni Dvostruki obruč (1963) filmovi su s ratnom tematikom, no prvi u ruhu psihološkog trilera, a drugi u izraženom akcijskom registru (u nekim elementima, prema mišljenju N. Polimca, i preteča špageti vesterna). U desetljećima kada se takvi filmovi kod nas nisu snimali, režirao je i prvi domaći film katastrofe, po mnogočemu drugom – polifonoj dramaturgiji, modernoj ikonografiji, ritmu, dinamici i vizualnom habitusu, glumi… ‒ famozni H-8…; potom i fantazijski Sreća dolazi u 9 (1961). Tanhoferova sklonost automobilima, brzim vožnjama i dinamici općenito dovela ga je i do razrješenja drame u ljubavnom trokutu na željezničkim tračnicama te odvažno vrtoglavih akcijskih scena u Svanuću (1964), koje je superiorno prakticirao već 1958. u srednjometražnom Klempu (prvom i nagrađivanom hrvatskom filmu u boji), a četrnaest godina poslije, u jednoj od prvih jugoslavenskih televizijskih serija u produkciji Zastava filma (Letovi koji se pamte (1967) koja je popularizirala avijaciju. Potreba za novim usmjeravali su ga povremeno i modernističkoj stilistici (radikalnije u posljednjem Babljem ljetu iz 1970), koja je i Tanhoferovu slučaju ponajviše u fokusu kritičkog preispitivanja današnje kritike. Ono je zahvatilo i nekoć podcijenjene Tanhoferove žanrovske izlete u nepoznato. Tako će tako jedan od najutjecajnih europskih kritičara i festivalskih programera Olaf Möller, smatrajući Tanhofera najvažnijim hrvatskim redateljem, film Sreća dolazi u 9 proglasiti remek-djelom (i meta-filmom) koji istodobno oprimjeruje njegovu tematsku zaokupljenost malim ljudima kojima se igra sudbina, kao i njegovu redateljsko umješnost.
Fotografije sa snimanja filmova, skice, odnosno kadrovi iz filmova koje je režirao (Nije bilo uzalud, H-8…, Klempo, Osma vrata, Sreća dolazi u devet, Dvostruki obruč, Svanuće, Letovi koji se pamte, Bablje ljeto), uz neke rekvizite osvjetljavaju ovu temu. Prvi put će biti prikazane i fotografije Slavka Zalara sa snimanja kultnog H-8… koje otkrivaju na koji način je film sniman korištenjem maketa:
NIKOLA TANHOFER – SNIMATELJ
Razumijevaći zakonitosti narativnog, prije svega žanrovskog filma, i zauzimajući ispravno stajalište o filmskoj fotografiji kao funkciji režije, Tanhofer je redovito iznalazio retorički funkcionalna snimateljska sredstva. Kao pravi direktor fotografije imao je inicijativu pri kreativnom oblikovanju vizualne strane filmova i osmišljavao snimateljska rješenja u skladu s dramskim potrebama. Te se aktivnosti preklapaju s redateljskim, pa nije čudo da se već u ranom razdoblju naziru kasnije iskazane Tanhoferove redateljske sklonosti.
Kao snimatelj sklon je eksperimentima i složenim tehničkim rješenjima. Njegov prijatelj i biograf I. Škrabalo piše: “Tanhofer se nije želio ponavljati, jer je, kao umjetnički znatiželjna narav mnogostrukih interesa, u svakom novom filmu tražio zapravo nove kreativne ciljeve i volio je eksperimentirati s nestandardnim tehničkim rješenjima…”.
NIKOLA TANHOFER – INOVATOR
Tehnički superioran, kao redatelj je potaknuo prvo snimanje u boji u filmu Klempo (1958, snimatelj S. Zalar) uz fenomenalne snimke zračnih akrobacija, osmislio je i nadzirao snimanje vožnje i sudara autobusa i kamiona pomoću maketa te uporabu stražnje projekcije u filmu H-8… (1958, snimatelj S. Zalar), koncipirao i izveo optičke trikove smanjivanja i povećavanja osoba u filmu Sreća dolazi u 9 (1961, snimatelj B. Ivatović), uveo korištenje odraznog svjetla u Dvostrukom obruču (1963, snimatelj T. Pinter), eksperimentirao s okvirom promjenjivih proporcija u filmu Svanuće(1964, snimatelj A. Markić)…Ne podcjenjujući doprinose pojedinih snimatelja, bez Tanhofera se te stvari ne bi dogodile. Svoje inovacijske strasti upražnjavao je pionirski se iskušavajući na polju digitalne grafike i potpuno se posvetio pedagoškom radu, pa je i set računalnih grafika ekskluzivno predstavljen na izložbi.
NIKOLA TANHOFER – PEDAGOG
Nikola Tanhofer kao pedagog 1969. godine utemeljuje studij Filmskog i televizijskog snimanja, te je na Akademiji dramske umjetnosti sveučilišni nastavnik do kraja života. Kao vrstan pedagog, teoretičar i praktičar uvijek je nastojao povezati tradicionalnu filmsku fotografiju s novim stremljenjima (primjerice snimanje u uvjetima postojećeg svjetla).
Autor je niza stručnih članaka i dvije temeljne knjige za svakog snimatelja Filmska fotografija (1981.) i O boji na filmu i srodnim medijima (2000.) koje su još uvijek neizostavna literatura na Akademiji dramske umjetnosti, ali i na Studiju dizajna koje su uz osobne bilješke i pedagoška pomagala prikazane na izložbi.
IZLOŽBA FILMSKIH PLAKATA FILMOVA REDATELJA/SNIMATELJA NIKOLE TAHNOFERA IZ HRVATSKOG DRŽAVNOG ARHIVA TE PROJEKCIJE TANHOFEROVIH FILMOVA U DVORANI NS SESVETE
1. projekcija / 29. veljače 2024. u 20 sati
H-8… / Jadran film : 1958. — sc. Zvonimir Berković, Tomislav Butorac (prema ideji Zvonimira Berkovića i Nikole Tanhofera), r. Nikola Tanhofer, k. Slavko Zalar, mt. Radojka Ivančević. — gl. Dragutin Savin, sgf. Zdravko Gmajner. — ul. Antun Vrdoljak, Boris Buzančić, Đ urđa Ivezić, Vanja Drach, Mira Nikolić, Marijan Lovrić, Antun Nalis, Mia Oremović, Stane Sever, Pero Kvrgić. — igr, 35 mm, c/b, 2.850 m / 105′
2. projekcija / 5. ožujka 2024. u 20 sati
NIJE BILO UZALUD / Jadran film : 1957. — sc. Nikola Tanhofer (prema ideji Pere Budaka), r. Nikola Tanhofer, k. Slavko Zalar, mt. Radojka Ivančević. — gl. Milo Cipra, sgf. Zdravko Gmajner. — Mira Nikolić, Zvonimir Rogoz, Boris Buzančić, Ivan Šubić, Zlata Perlić, Vjera Simić, Ljuba Tadić, Mia Oremović. — igr, 35 mm, c/b, 2.605 m/95 min
3. projekcija / 12. ožujka 2024. u 19 sati
OGLEDALO / Jadran film : 1955. — sc. Vjekoslav Kaleb, r. Ante Babaja, k. Nikola Tanhofer, mt. Boris Tešija. — gl. Nenad Kovačević. — Vinko Bajzec, Radovan Vučković, Igor Rogulja, Mirna Stopić, Vjera Žagar-Nardelli, Nada Subotić. — igr, 35 mm, c/b, 368 m/13’25”
PES ZA PETSTO / Zagreb film, SDF : 1962. — sc. Srećko Weygand, Ivo Škrabalo, r. Ivo Škrabalo, k. Nikola Tanhofer, mt. Blaženka Jenčik. — gl. Davor Kajfeš. — ul. Staša Forenbacher. — igr, 35 mm, c/b, 355 m/13’
KLEMPO / Zora film: 1958. — sc. Vjeko Dobrinčić, r. Nikola Tanhofer, k.: Slavko Zalar; mt. Radojka Ivančević, gl. Dragutin Savin, ul. Marijan Bartolić, Miroslav Šegrt. ‒ igrani, 35 mm, boj, 1078 m/40 min
4. projekcija / 19. ožujka 2024. u 19 sati
DVOSTRUKI OBRUČ / Jadran film : 1963. — sc. Ivo Štivičić, r. Nikola Tanhofer, k. Tomislav Pinter, mt. Radojka Tanhofer. — gl. Dragutin Savin, sgf. Vladimir Tadej. — ul. Severin Bijelić, Bert Sotlar, Pavle Vuisić, Hermina Pipinić, Stojan Aranđelović, Velimir Živojinović. — igr, 35 mm, c/b, 2.485/91 min
TRIBINA O LIKU I DJELU NIKOLE TAHNOFERA U KNJIŽNICI SESVETE, 5. ožujka 2024. u 19 sati.
Zanimljive detalje o čovjeku s kojim su radili ili ga dobro poznavali, Nikoli Tahhoferu otkrili su Slaven Zečević, filmski montažer i kritičar, Ante Rozić, filmski snimatelj i redatelj, autor filma Filmmaker o Nikoli Tanhoferu i Silvestar Kolbas, filmski snimatelj i redatelj. Tribinu je moderirala Diana Nenadić, filmska kritičarka i urednica (HFS).
Virtualna šetnja izložbom Nikola Tanhofer: Zatamnjenje-odtamnjenje
ZAHVALA ORGANIZATORA POJEDINCIMA I USTANOVAMA
Obitelj Tanhofer: Radojka Tanhofer, Karlo Tanhofer, Bojka Miličić, Katja Ferenčić
Davor Konjikušić, Šesnić & Turković, Dinko Majcen, Lucija Zore, Ante Rozić, Slaven Zečević, Darko Fritz, Jadranko Pongratz, Mario Sablić, Ivana Marinković Zenić, Andrea Sinkovski, Davor Švaić, Ljubo Šikić, Branko Knez, Enes Midžić, Ivan Posavec, Ivica Rajković, Tomislav Mikulić, Markita Franulić, Hrvatski državni arhiv – Hrvatska kinoteka, Akademija dramske umjetnosti, Hrvatski filmski savez, HFS Hrvatska udruga filmskih snimatelja, Narodno sveučilište „Sesvete”, Gradske knjižnice Zagreb – Knjižnica Sesvete, Tehnički muzej Nikola Tesla, Pozitivfilm, Udruženje za prikupljanje, očuvanje i istraživanje vizualne građe UNWANTED IMAGES.