Ulica Patrisa Lumumbe – Muzej Prigorja

Izložba Ulica Patrisa Lumumbe tematizira današnju Ninsku ulicu, jednu od najvažnijih ulica u zagrebačkoj gradskoj četvrti Sesvete. Ninska ulica predstavlja jednu od ključnih prometnih i društvenih osi Sesveta. Od nekadašnjeg poljskog puta, dolaskom željeznice 1870. godine postupno se oblikovala kao središnja sesvetska ulica i živopisno mjesto svakodnevice. Ulica je kroz povijest nekoliko puta mijenjala ime. U razdoblju od 1961. do 1991. godine zvala se u čast Patricea Lumumbe, povezujući lokalni prostor s globalnim idejama borbe za slobodu i samoodređenje. Danas je Ninska ulica mjesto slojevitog urbanog pamćenja i važan dio identiteta Sesveta. U njoj se nalazi i najstariji sesvetski drvored, važan element identiteta i kontinuiteta gradskog prostora.

Izložba se održava povodom stote obljetnice rođenja Patricea Lumumbe (1925. – 2025.) i ovogodišnje 65. obljetnice njegove smrti. Patrice Lumumba bio je borac za dekolonizaciju, prvi premijer neovisne Demokratske Republike Kongo, a danas je globalni simbol borbe za slobodu i prava potlačenih.

Izložba Ulica Patrisa Lumumbe istražuje slojevitu povijest današnje Ninske ulice – jedne od ključnih urbanih osi najveće zagrebačke gradske četvrti. Polazeći od njezina razvoja od običnog poljskog puta do središnje sesvetske ulice, izložba povezuje lokalnu povijest s globalnim političkim i simboličkim kontekstom razdoblja u kojem je ulica nosila ime kongoanskog borca za dekolonizaciju i neovisnost. U središtu izložbenog narativa nalaze se reprezentativni objekti, kroz koje se prikazuje njezin urbanistički i društveni razvoj. Između ostaloga, izložba donosi i prikaz zagrebačkog prosvjeda održanog povodom ubojstva Patricea Lumumbe 1961. godine, ukazujući na snažan odjek globalnih političkih događaja u lokalnom kontekstu. Kroz arhivsku građu, dokumente, plakate, umjetničke radove i suvremene intervencije, izložba o jednoj zagrebačkoj ulici propituje odnos između imenovanja javnog prostora, kolektivnog pamćenja i identiteta zajednice.

Autor izložbe: Damir Fofić
Ideja/suradnik na izložbi: Saša Šimpraga
Dizajn: Niko Mihaljević

Zahvala: Vlado Martek

Izložba je dio projekta Ulica Patricea Lumumbe u sklopu kojega je proveden javni natječaj za plakat povodom stote obljetnice rođenja Patricea Lumumbe, te izvedena privremena umjetnička intervencija autora Vlade Marteka na prostoru Ninske ulice, također posvećena Patriceu Lumumbi. Na natječaju nagrađeni plakati, uz neke od izdvojenih, bit će predstavljeni i na izložbi, a uz izvedeni rad Vlade Marteka predstavit će se i njegov rad „Ljubav i mržnja“ nastao posebno za izložbu. Nagrađeni i na izložbi predstavljeni plakati te izvedeni rad Vlade Marteka ući će u fundus Muzeja Prigorja.

U sklopu projekta i u suradnji s platformom 1POSTOZAGRAD, pokrenuta je i incijativa da se najstariji sesvetski drvored, u Ninskoj ulici, obnovi sadnjom stabla koje nedostaje.

POPRATNI PROGRAMI

Damir Fofić: Ninska – od puteljka do ulice

predavanje
Muzej Prigorja

petak, 30. siječnja 2026. u 19:30 sati

Predavanje o povijesnom razvoju današnje Ninske ulice.

Damir Fofić je povjesničar i arheolog, kustos Muzeja Prigorja te autor nekoliko izložbi.

Tvrtko Jakovina: “Smrt kolonijalizmu”
predavanje

Muzej Prigorja

četvrtak, 5. veljače 2026. u 18:30 sati

Proglašenje neovisnosti belgijskog Konga i dolazak Patricea Lumumbe na čelo vlade nove države 1960. godine, bio je događaj slavljen u cijelom svijetu. Dekolonizacija je doživljavana kao pravedna, logična, s obje strane ideološke zavjese pokušavalo se interpretirati kongoanska zbivanja u vlastitu korist. Nezadovoljni su bili neki u etnički složenom Kongu, oni koji su smatrali da bi trebali biti na čelu zemlje, pa europske kompanije i dojučerašnji kolonijalisti, koji su izgubili vlast. Uz osnovnu kronologiju zbivanja u Demokratskoj Republici Kongo početkom šezdesetih, predavanje će govoriti i o prosvjedima diljem svijeta nakon što je u siječnju 1961. Lumumba ubijen. „Vjesnik“ je tada javljao da je na demonstracijama u Zagrebu na Trgu Republike bilo 200 000 ljudi. „Smrt kolonijalizmu“ i „Dajte Africi slobodu“ bile su neke od tada uzvikivanih parola. Predavanje će pokušati objasniti zašto je Lumumba nekad bio vidljiv i u Hrvatskoj, zašto je još uvijek simbol otpora, zašto je čovjek koji mu sliči postao simbolom afričkog nogometnog prvenstva 2026.

Tvrtko Jakovina je povjesničar i profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Sveučilišta Zagrebu. Autor je nekoliko knjiga o hrvatskoj, jugoslavenskoj i svjetskoj povijesti 20. stoljeća.

Sesvete ni/su periferija

tribina

Muzej Prigorja, četvrtak, 12. veljače 2026. u 18:30 sati.

Gosti: Višnja Kljajić i Marijo Spajić

Moderator: Saša Šimpraga

Tribina je posvećena stanju i perspektivama urbanističkog, komunalnog, društvenog i kulturnog razvoja zagrebačke gradske četvrti Sesvete.

Višnja Kljajić je arhitektica i članica inicijative Sljeme za sve koja se bavi društvenom aktivacijom kompleksa bivše tvornice „Sljeme“.
Marijo Spajić je krajobrazni arhitekt i predsjednik Udruženja krajobraznih arhitekata Hrvatske. Kroz aktivnosti Udruge Zelene i plave Sesvete bio je voditelj sadnje više od 700 stabala na području Sesveta.

Saša Šimpraga: Zagrebačke ulice tuđih mrtvaca
predavanje

Muzej Prigorja,

četvrtak, 19. veljače 2026. u 18:30 sati.
Predavanje će dati povijesni pregled imenovanja javnih površina u Zagrebu po strancima, stranim gradovima, državama i međunarodnim organizacijama.

Saša Šimpraga je publicist i aktivist. Autor je tri knjige o Zagrebu: Zagreb, javni prostor, Grad je sinteza i Mikrourbanizmi.

___________________________________________

*Izložba i popratni program dio su projekta Ulica Patricea Lumumbe. Projekt provode Udruga za nezavisnu medijsku kulturu (UNMK) i Muzej Prigorja. Autor projekta je Saša Šimpraga. Projekt je podržan od Grada Zagreba/ Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo temeljem javnog poziva Kultura i umjetnost u zajednici.

Damir Fofić: Ninska – od puteljka do ulice

Današnja Ninska ulica u Sesvetama na prvi pogled djeluje kao obična, bučna jednosmjerna prometnica kojom dominira tranzit gradskih autobusa. No, njezina neuobičajena geometrija predstavlja prostorni arhiv iz kojeg se iščitavaju slojeviti tragovi njezina nastanka i preobrazbi. Ninska nije linearna ulica, već je sastavljena od tri povijesno različita segmenta koji zajedno tvore potkovičasti oblik, nalik otvorenom pravokutniku. Počinje u središtu Sesveta, spušta se prema jugu do željezničkog kolodvora, zatim zakreće prema zapadu, da bi se naposljetku ponovno usmjerila prema sjeveru i izbila na Zagrebačku ulicu. Taj oblik nije rezultat promišljenog urbanističkog planiranja, već je prostorni otisak triju različitih razvojnih logika koje su se ovdje sudarale i nadovezivale: agrarne, prometne i industrijske. U tih približno 650 metara sažeta je cjelokupna povijest transformacije Sesveta – od srednjovjekovnog kaptolskog trgovišta, preko ključnog prometnog čvorišta, do industrijskog predgrađa i suvremenog tranzitnog koridora.

Najstariji, istočni segment današnje Ninske ulice – nekadašnje Ulice Patrisa Lumumbe – nastao je kao seoski put koji je povezivao srednjovjekovno kaptolsko trgovište Sesvete na sjeveru s obradivim površinama na jugu. Katastarska karta iz 1832/34. godine pokazuje da ta linija nije bila planski projektirana, već se oblikovala organski, kao izravna posljedica agrarne svakodnevnice: kretanje kaptolskih podložnika, zaprega i stoke između jezgre trgovišta i polja. Upravo je ta utilitarna logika prostora osigurala njezinu dugovječnost. Trasa je preživjela sva kasnija preimenovanja i urbanističke intervencije, zadržavši svoju temeljnu prostornu matricu do danas.

Isječak topografske karte vlastelinstva Kraljevec u vlasništvu Zagrebačkoga kaptola, 1832.–1834.

(Nadbiskupijski arhiv u Zagrebu, A. I. 159)

Dolazak željeznice 1870. godine bio je prijelomni događaj koji je transformirao ne samo današnju Ninsku ulicu, nego i samo naselje. Dotadašnji seoski put, dug oko 200 metara, gubi agrarnu funkciju, postaje glavni prilaz željezničkom kolodvoru i dobiva ime Kolodvorska ulica. Paralelno s kolosijekom, u smjeru istok–zapad, formira se nova horizontalna prometna os – Željeznička ulica – koja se nadovezuje na lokalni put što je spajao Sesvete s Resnikom. Dok Kolodvorska ulica služi putnicima i svakodnevnim migracijama, Željeznička postaje prostor utovara i istovara robe, čime se jasno razdvajaju funkcije prometa ljudi i prometa dobara. U tom se razdoblju Kolodvorska postupno oblikuje kao jedna od ključnih sesvetskih ulica – žila kucavica u kojoj se počinje osjećati urbani ritam, dodatno pojačan otvaranjem prve sesvetske tvornice 1899. godine (Gospodarstvene tvornice mesnate robe i masti), na čijim će temeljima kasnije izrasti mesoprerađivački gigant Sljeme. Uz ulicu se otvaraju obrti, trgovine i ugostiteljski objekti, a ruralni svijet postupno se počinje spajati s gradskim pulsom.Usporedno s promjenom funkcije, Kolodvorska ulica dobiva i svoje prve reprezentativne objekte koji su trajno definirali njezin vizualni identitet.

Kuća Weinberger, oko 1930-ih, snimio Ivo Kirin (MP)

Najistaknutiji primjer građanske arhitekture iz tog vremena jest kuća Weinberger, podignuta 1902. godine prema projektu arhitekta Gjure Carneluttija. U njezinu su prizemlju djelovale prva veletrgovina i gostionica, u koju je zalazio i Dragutin Domjanić, obiteljski prijatelj Weinbergerovih. I ugostiteljska tradicija ostalih dijelova ulice bila je iznimno snažna. Na mjestu današnjeg caffe bara Korner desetljećima su se smjenjivale kultne gostionice – od one Šimuna Hriberšeka s početka stoljeća, preko Jazbecove kuglane i mesnice, pa sve do poslijeratnog restorana Zelengaj. Osim privatnih zdanja, prostor su oblikovale i javne institucije. Na mjestu nekadašnjeg vrta kaptolske kurije 1935. godine podignut je prvi vatrogasni dom, koji je kasnije srušen radi izgradnje današnje općinske zgrada, otvorene 1958. godine. Od 1991. ona služi kao sjedište najveće i najmnogoljudnije zagrebačke gradske četvrti. Gospodarsku snagu naselja dodatno prezentira Obrtnički dom, otvoren 1977. godine kao središte okupljanja i edukacije sesvetskih obrtnika. Cijelu ovu prostornu priču uokviruje željeznički kolodvor, izgrađen 1870. i obnovljen nakon velikog potresa 1880. godine. Osim što predstavlja najbržu i najekonomičniju vezu sa Zagrebom, kolodvor krije i zanimljivu biografsku crticu: u kolodvorskoj zgradi 1926. godine rođen je Nikola Tanhofer, redatelj kultnog filma H-8….

Željeznički kolodvor, oko 1915. (MPS-6510)

Godina 1961. donosi zanimljiv i specifičan ideološki sloj u povijesti ulice, trenutak kada se lokalni sesvetski prostor neraskidivo povezao s globalnim antikolonijalnim pokretom. Nakon ubojstva Patricea Lumumbe 17. siječnja 1961. godine, prvog demokratski izabranog premijera neovisnog Konga, lokalne sesvetske vlasti donose simbolički snažnu odluku: dotadašnja Kolodvorska ulica preimenovana je u Ulicu Patrisa Lumumbe. Na takvu su odluku jamačno utjecale masovne demonstracije održane 14. veljače na Trgu Republike u Zagrebu, na kojima se, po pisanju tiska, okupilo oko 200 tisuća Zagrepčana noseći Lumumbine slike i transparente protiv kolonijalizma. U tom snažnom društvenom ozračju, lokalna vlast u Sesvetama već 24. veljače donosi službenu odluku o preimenovanju.

Sjednica Narodnog odbora općine Sesvete, 24. 02. 1961. (HR-DAZG-1061, sign. 14)

Zanimljivo je da novo ime nije obuhvatilo cijelu trasu današnje Ninske, već je dodijeljeno isključivo onom identitetski najvažnijem istočnom segmentu od 200 metara – osi koja je nekada bila seoski put, a potom postala reprezentativno središte naselja. Dok je horizontalni krak uz prugu zadržao svoje funkcionalno ime (Željeznička ulica), ovaj vertikalni krak postao je nositelj imena afričkog mučenika i heroja borbe za suveren Kongo oslobođen belgijske vlasti. Bio je to fascinantan prostorni paradoks: simbol globalne borbe za slobodu postao je dio svakodnevne adrese sesvetskih obrtnika, trgovaca, ugostitelja i stanovnika.

Iako je ime Patricea Lumumbe za većinu Sesvećana ostalo egzotično, pa i teško izgovorljivo, ulične ploče s njegovim imenom unosile su globalni politički kontekst u sesvetsku svakodnevicu. Ulica je taj naziv nosila punih trideset godina, sve do 1991. godine, djelujući kao trajni simbol razdoblja u kojem su Sesvete bile simbolički povezane s idejama međunarodnog dostojanstva i prava na samoodređenje.
U tom “Lumumbinom razdoblju”, najdrastičniji prostorni i funkcionalni lom u razvoju ulice dogodio se 1984. godine izgradnjom autobusnog terminala u zoni Željezničke ulice. Prometni koridor u tadašnjoj Lumumbinoj ulici pretvoren je u primarnu pristupnu trasu gradskih autobusa, čime je potisnuta njezina nekadašnja uloga središta svakodnevnog života i susreta. Iako je projektiran kao privremeno rješenje, terminal je trajno preoblikovao karakter središta Sesveta.

Intenzivan prometni koridor donio je nova prometna pravila, jednosmjernost, buku i brzinu, što je neizbježno doprinijelo degradaciji prostora. Ulica koja je nekada pulsirala obrtima, trgovinama i ugostiteljskim objektima izgubila je na važnosti pred neumoljivom infrastrukturnom racionalizacijom. Ipak, unatoč pritisku autobusnog tranzita, tragovi prijašnjih slojeva i dalje su prisutni. Najstariji drvored kestena u Sesvetama, stare fasade, arhitektura i sjećanja starijih generacija ostaju kao nijemi svjedoci vremena u kojem je ova ulica bila nekadašnje središte, prije nego što je postala “žrtvom” vlastite prometne važnosti.

Konačni administrativni zahvat u transformaciji ovog prostora dogodio se 1991. godine. U širem procesu političkih promjena briše se naziv Ulice Patrisa Lumumbe, a tri povijesno različite osi spajaju se pod jednim, zajedničkim imenom – Ninska ulica.

Današnja Ninska ulica simbol je sesvetskog identiteta – ulica kroz koju je, doslovno ili simbolično, prošao svaki stanovnik Sesveta. Promjene imena – od Kolodvorske, preko Ulice Patrisa Lumumbe, do Ninske – nisu bile tek puke administrativne geste, već pokazatelji mijenjanja odnosa društva prema prostoru i kolektivnoj memoriji. Brisanjem Lumumbina imena nije nestao prostor, već jedan od njegovih najzanimljivijih slojeva u kojem je lokalna adresa bila nositelj globalne političke poruke.

Privremena umjetnička intervencija Vlade Marteka, Ninska ulica, 29. studenoga 2025.