Najstarija tvornička zgrada Sesveta pred rušenjem

Rušenje u kompleksu Sljeme, listopad 2026.

Autor teksta: Damir Fofić

U krugu bivše mesoprerađivačke industrije Sljeme ponovno rade bageri. Rušenje je predviđeno i za glavnu tvorničku zgradu iz 1898./99., djelo arhitekta i kasnijeg zagrebačkog gradonačelnika Janka Holjca, iako se još ne zna kada će doći na red. U njoj i danas stoje lijevanoželjezni stupovi koji nose strop nekadašnje hladionice. Donosimo priču o zgradi s kojom je počela sesvetska industrija i predlažemo da Jankić, zaštitni znak tvornice, ostane na krovu buduće glazbene škole.

Zamislite Sesvete krajem 19. stoljeća: naselje na periferiji Zagreba, uz prugu prema Budimpešti. Deset godina prije toga Pariz je za Svjetsku izložbu podigao Eiffelov toranj, simbol stoljeća željeza. Početkom 1899. godine u Sesvetama s radom počinje prva tvornica, a projektirao ju je mladi zagrebački arhitekt Janko Holjac, školovan na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti, u gradu u kojem su željezne konstrukcije tada mijenjale izgled kolodvora, tržnica i dvorana. Njegovu tvorničku zgradu iznutra nose lijevanoželjezni stupovi. Tako je jedan od najmodernijih građevinskih materijala svoga doba stigao i u prigorsko naselje.

„Gospodarstvenu tvornicu mesnate robe i masti, dioničarsko družtvo“ osnovala je 1898. u Zagrebu skupina poduzetnika iz Zagreba i sjeverozapadne Hrvatske. Holjac, kasniji gradonačelnik Zagreba (1910. do 1917.), sve je nacrte izradio već u lipnju 1898. Kompleks je podignut za sedam mjeseci, a tvornica je počela raditi u veljači 1899. s desetak radnika. Nacrte s njegovim potpisom, koji se čuvaju u Državnom arhivu u Zagrebu, pronašli smo tijekom istraživanja za izložbu „Od Sljemena do dna“.

Kako je zgrada izgledala u prvim godinama rada, pokazuje dopisnica iz 1899. godine. Lijevo se vidi glavna tvornička zgrada, desno upravna zgrada s natpisom tvrtke na zabatu, a u pozadini vodotoranj i visoki tvornički dimnjak.

Na nacrtu glavnog pročelja vidi se duga prizemna zgrada sa središnjim ulazom pod ukrašenim zabatom. Položajni nacrt pokazuje raspored kompleksa: u dugoj tvorničkoj zgradi nizali su se sušionica, radionica, hladionica i klaonica, a oko nje upravna zgrada, strojarnica s dimnjakom, bunar i vodotoranj.

Srce tvornice bila je hladionica u središnjem dijelu zgrade, sa zidovima debelim jedan metar. Holjac je njezin strop u prizemlju oslonio na željezne nosače i stupove, a gornju etažu zamislio kao dvoranu s pravilnom mrežom stupova na razmaku od 3,50 metara. Stupovi i danas stoje u tom rasporedu. Pokraj njih je prošla cijela povijest sesvetske mesne industrije: prve kobasice i šunke, Rabusova obnova nakon 1915., uspon Sljemena od pedesetih godina, kada je broj zaposlenih u matičnom pogonu do sredine sedamdesetih narastao na oko 1900, te zatvaranje 2005. nakon 106 godina rada.

Tijekom 20. stoljeća oko Holjčeve zgrade nicali su novi pogoni, pa se ona izvana danas teško prepoznaje. Na zračnom snimku iz 1969. vidi se njezino sjeverno pročelje uz prugu, a na južnom pročelju, gdje je otpala žbuka, danas se nazire ziđe od opeke.

Slični metalni stupovi mogu se vidjeti i u Zagrebu. U Tvornici koža u Medvedgradskoj ulici, podignutoj na prijelazu stoljeća uglavnom prema projektima Martina Pilara i Janka Holjca, od 1937. smještena je Gliptoteka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Ondje posjetitelji i danas među skulpturama prolaze kraj nekadašnjih tvorničkih stupova. Taj primjer pokazuje kakav je novi život mogla dobiti i prva sesvetska tvornička zgrada.

Ovih dana u krugu bivše tvornice ponovno rade bageri. Nakon prve faze krajem svibnja 2025., kada je uklonjeno sedam do osam manjih, već urušenih objekata, sada su na redu veće zgrade kompleksa. Rušenje je predviđeno i za Holjčevu tvorničku zgradu, iako se još ne zna kada će doći na red. Muzej Prigorja godinama je upozoravao na njezinu arhitektonsku i povijesnu vrijednost, na izložbi, u katalogu i na vođenim šetnjama kompleksom. Unatoč tome, kompleks Sljeme nikada nije obrađen konzervatorskim elaboratom.

Dok zgrada još stoji, možemo sačuvati njezin trag. Prostor bivše tvornice prema planovima Grada postaje novo središte Sesveta, s glazbenom školom i javnim sadržajima. Muzej Prigorja nastojat će da se barem stupovi sačuvaju i u tom novom središtu iskoriste kao vidljiv podsjetnik na mjesto gdje je sve počelo.

Jedan takav podsjetnik već postoji. Na krovu Kockice, zgrade u kojoj bi trebala biti Glazbena škola Zlatka Grgoševića, i danas stoji Jankić, dječak u prigorskoj narodnoj nošnji i zaštitni znak tvornice. Lik dječaka prvi je put krajem dvadesetih godina 20. stoljeća osmislio Otto Antonini, slikar, ilustrator i pionir hrvatskog grafičkog dizajna, za tvrtku K. Rabus i sin. Od 1953., kada tvornica posluje kao Mesna industrija Sljeme Sesvete, nova inačica tog lika poznata je kao Jankić. Za mnoge Sesvećane on je više od reklame. Hrđavi kip na krovu, najviša točka naših vođenih šetnji kompleksom, podsjeća na vrijeme kada su proizvodi iz Sesveta stizali na svjetska tržišta. Zato predlažemo da Jankić ostane na krovu i kada Kockica postane glazbena škola, kao znak da novo središte Sesveta pamti svoje početke.