Antun Mateš: Poetske suptilnosti grada

U petak 14. lipnja u 19 sati u Galeriji Kurija Muzeja Prigorja otvorit ćemo izložbu “Poetske suptilnosti grada” Antuna Mateša .

Matko Peić sjajno je opisao karakter Mateševe umjetnosti koja “živi od jednog lijepog paradoksa: nameće se gledaocu nenametljivošću”. Jednostavnosti izgleda opisanog, ali i slutnje naličja vidom sadržajnih asocijacija, s poveznicom ljepotom, tvarnog i imaginarnog. Različitim tehnikama Mateš je interpretirao vedute, s akcentima na spomeničkom, ambijentalnim cjelinama ili kutcima i zakutcima ponuđenih njegovom talentu i zanosu. Akvarel prevladava kao tehnika, koju je Darko Schneider lijepo definirao kao “emociju i boju s malo vode”, a  Zagreb kao motiv. 

Niz je odličnih hrvatskih slikara dojmljivim slikama prikazao posebnosti Zagreba. U tom društvu bez sumnje je i Antun Mateš, ponudivši nam u blagdanskom ozračju i kazališni trg sa svojim orijentirima, Dolac, gornjogradsku crkvu sv. Katarine, Kamenita vrata, spomenik kralju Tomislavu, banu Jelačiću, Zrinjevac, Maksimir, staro Trnje, Željezničku koloniju, Zapruđe, Sokolsku, Preradovićevu ulicu… adrese divnog dijaloga umjetnika i povijesti. Ali postoji mini ciklus u akvarelu i akvatinti – zagrebački tramvaj broj 11 koji u frontalnosti izgleda izranja iz maglovitog prostora. Reklo bi se običan prizor iščekivanja i dolaska. No doveden je začudnošću ugođaja na prag metafizičkog. Zagreb je obavijen prisnošću, koja postoji i u prikazima veduta drugačijeg zemljopisa, no u rodnom gradu je intimnija, diskretnošću flerta obogaćena poznavanjem toplog zagrebačkog gnijezda.

Antun Mateš  nemirne je umjetničke naravi pa ga uz vedute, kao dominante opusa, privlači motiv portreta, i sa stranom fizičke sličnosti, a još više otkrivanja  psihološke složenosti osoba iz životne svakodnevnice, ali i onih udaljenih desetljećima, pa i stoljećima. Na potki uvjerljive realističke vještine Mateš varira i raspoloženja istoga lica (s izvjesnom karikaturalnošću) ili zadire dublje u prošlost  prikazom velikana Crkve. Ako se koji puta Matešu “omakla” i neka druga boja osim velikih raspona smeđeg, uvijek može reći, to se događalo i Rembrandtu. (Stanko Špoljarić, iz predgovora katalogu izložbe)

Izložba je otvorena do 29. srpnja 2024. godine.

Izložba je ostvarena sredstvima Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba te Ministarstva kulture i medija RH.