Robert Gojević – Mrtva fotografija

Galerija Kurija, 22.9. – 5.10.2026.

Izložba „Mrtva fotografija“ Roberta Gojevića predstavila je prvi ciklus njegovih mrtvih priroda – cvijeća, voća i predmeta koji u tišini prizora postaju metafore trajanja, nestajanja i prolaznosti. No, ove mrtve prirode nisu nostalgija za prošlim vremenima, već suvremena interpretacija klasičnog motiva i suptilna kritika društva koje proizvodi i troši.

Gojević fotografiju vraća njezinoj materijalnoj i meditativnoj prirodi. Koristeći povijesni proces mokrog kolodija, kojim su u 19. stoljeću nastajale ambrotipije i ferotipije, fotografiju gradi kroz svjetlo, kemiju, vrijeme i strpljenje. Svaka ploča nosi trag procesa – nepravilnosti, mrlje i neizvjesnost kemijske reakcije postaju dio autorskog rukopisa.

U vremenu digitalne brzine, automatizacije i umjetne inteligencije, Gojevićeve „mrtve fotografije“ predstavljaju prkos i otpor dematerijalizaciji slike. One podsjećaju da fotografija nije samo trenutak, već i predmet, proces, znanje i vrijeme – te da upravo u nesavršenosti može nastati njezina autentičnost i ljepota.

“Povijesni procesi 19. stoljeća (mokri kolodij, ambrotipija, ferotipija) na međunarodnoj sceni suvremene fotografije posljednjih desetljeća doživljavaju revitalizaciju. Tehnička zahtjevnost i vizualna jedinstvenost izazovi su koji ne funkcioniraju kao nostalgija, već kao sredstvo otpora i kritički alat koji fotografiju vraća umijeću i znanju, materijalnosti i prolaznosti, istodobno otvarajući prostor za istraživanje, konceptualnu interpretaciju i kritiku društva. Među nekolicinom hrvatskih fotografa koji prakticiraju tehniku mokrog kolodija Gojević je dosljedan, u svom zagrebačkom ateljeu radi s kamerom velikog formata iz 19. stoljeća na način prvih zagrebačkih rezidencijalnih fotografa. Usprkos ograničene pokretljivosti, njegov pristup karakterizira postmodernistička slojevitost: povijesna svijest, tehnička virtuoznost, konceptualna promišljenost i narativna dimenzija. Portreti, krajolici, aktovi i mrtve prirode uvijek su strukturirani kao promišljene cjeline, projekti koji osim jasne metodologije i istraživačke ambicije posjeduju društvenu angažiranost.” (Draženka Jalšić Ernečić, iz predgovora)

Izložba je ostvarena uz financijsku potporu Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija RH.