Kruno Bošnjak: Crteži
Krunoslav Bošnjak po osnovnoj umjetničkoj vokaciji je kipar. No ta činjenica ne isključuje interes i za druge likovne vrste, primjerice crtež. Bošnjaku je crtež i predtekst, prva ideja o skulpturi, ali i nosi neospornu autonomnost, likovnu i sadržajnu zaokruženost na visokoj umjetničkoj razini. S određenim udaljavanjem od tzv. kiparskog crteža, karakterističnog po isticanju čvrstoće volumena i napetosti obrisnih linija, Bošnjakovi radovi na papiru odraz su pravog crtačkog nerva, ekspresivnog nemira linija, vibrantnosti u interpretaciji tvarnosti oblika na površini likovnog aktiviteta bjeline.
Spomenuti ciklus snažan je i meditativan, sa svakim ostvarenjem nastalim u koncentratu vremena, ali i postupnim produbljivanjem teme. Kristov kalvarijski hod česta mu je inspiracija ne samo u crtežu, nego i u skulpturi (reljefima), osmišljen umjetnički uvjerljivo i iskreno u dubokom razumjevanju poruke. Na potki klasične estetike i poštivanja tradicije Bošnjak je suvremenim jezikom, izgradio osobni rukopis. U varijacijama doživljaja zbilje Golgote izražava stanja potresnosti, crtežima jakog emocionalnog ozračja. I malim kompozicijskim pomacima, nijansiranjem akcenata svakom crtežu daje posebnost, uz zajedničku notu gustoće crtačkog tkiva – množine nakupina spleta linija i punog zasićenja, ali i prozračnih partija, oblikujući tako sintezom razložnih likovnih inačica formu izranjenog, patničkog tijela.
Linije zakrivljenih, kratkih, tek ponekad izduženih linija kao da proizlaze iz ubodnih oštrica trnja Kristove krune, prepleta boli opredmećenog u slici. Osim “zaglađenog” crtačkog polja Bošnjak koristi i bogatiju strukturu podloge i naznačene pravilne reljefnosti, ali i razvedenost nabiranja, donoseći tako novi stupanj ekspresije. Gdje se mrljolikošću fragmenata, treptajima niti vitaliteta, na organičnosti anatomskog (pomalo paradoksalno) podiže stupanj čitkosti. Opisnost je stavljena u drugi plan, no zbog sadržajnih silnica događanje žrtve na križu, postaje bliža srcu no oku. No zato je potrebna sigurnost Bošnjakove izvedbe izuzetne crtačke vještine ruke, Bošnjakove umjetničke pobožnosti kojom ožiljke na svetoj epidermi lika raspetog Spasitelja pretvara u portrete ljubavi. Vodilja je to ovih crteža izraslih u vremenu stvaralačke i ljudske zrelosti umjetnika, mudrosti, iskustva ali i sačuvane svježine izraza. Bošnjak se koncentrira na nekolko motiva, scenu Raspeća (uglavnom bez prikaza križa ali položajem Kristovog tijela itekako uprisutnjenim, motiv Pieta te Isusov susret s majkom na Putu križa. Znanim ikonografskim rasponima Bošnjak pristupaosjetljivošću duhovne širine, videći u dramatskom svjetlo nebeskog. A difuznost svjetla je i stvarna i simbolična, otvorenost je bezmjerju i izvan fizičkih granica crteža. Dakako logično kadriranih, odmjerenih proporcija, ali značenjski i s upućenošću transcedentalnom …
Na prvi pogled neobičan je, pa čak i nepriličan način imenovanja djela na izložbi, jednostavno nazvanim “Isus” s novim rednim brojem uz svaki crtež. No s druge strane, nizanje brojeva koji teoretski nemaju svoje granice izvanjski je znak govorenja o prisustvu Isusa u svim situacijama, bez ikakvog ograničenja vremena i prostora. (Stanko Špoljarić)
Izložba je ostvarena sredstvima Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba te Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Virtualna šetnja izložbom Krune Bošnjaka Crteži
